Hipnoza i kreativnost
Slavni ruski dirigent, pijanist i skladatelj Sergej Rahmanjinov upao je u stanje teške depresije kada je u dobi od dvadeset i jedne godine njegov prvi piano concerto doživio neuspjeh. Iako je i dalje postizao uspjeh kao dirigent i pijanist, to nije moglo popraviti njegovo raspoloženje. Iako je uobičajeno da su umjetnici emocionalno vrlo osjetljivi i depresija je nešto čemu se nitko posebno ne čudi, Rahmanjinov je bio u tako lošem stanju da su se njegovi prijatelji ozbiljno zabrinuli. Uspjeli su ga nagovoriti da posjeti doktora Nikolaja Dahla koji se specijalizirao u hipnoterapiji.
Iako je Rahmanjinov bio skeptičan prema liječenju i s neugodom sjedao u liječnikov stolac, tri mjeseca je dolazio na svakodnevne, polsatne seanse. Na tim seansama, nakon uvodnih uputa, liječnik je ponavljao rečenice poput “Započet ćeš raditi na novom concertu i radit ćeš s velikom lakoćom”.
U ovom slučaju hipnotička sugestija bila je vrlo djelotvorna. Rahmanjinovljea depresija je nestala i on je počeo ponovno skladati velikom brzinom. Imao je sve više i više ideja i stvorio nezaboravne melodije. Kada je Rahmanjinov Concerto broj dva u c molu za pijano i orkestar konačno završen i kada ga je 1901. prvi put u Moskvi izvela Moskovska filharmonija, Rahmanjinov je javno zahvalio doktoru Dahlu i njemu posvetio concerto. Concerto je doživio veliki uspjeh, a i danas je jedno od omiljenih djela koncertne publike.
Hipnoterapija i kreativnost
Mnogi psihoanalitičari koristili su psihoanalizu kako bi potaknuli kreativnost u svojih klijenata.
Tako je Raginsky tražio od svojih hipnotiziranih pacijenata da oblikuju različite stvari od gline, a onda je opise i asocijacije vezane uz njih koristio u terapiji. No, uočio je da i klijentove reakcije na oblik, boju ili miris gline također mogu igrati značajnu ulogu u terapijskom procesu.
Margaret Bowers opisala je slučaj Waltera, dvadesetčetvorogodišnjeg glazbenika koji je hospitaliziran zbog shizofrenije. Bio je izrazito napet i tjeskoban i nije mogao raditi. Nikakve terapijske metode u njegovu slučaju nisu pomagale. Tek je višemjesečna terapija uz pomoć hipnoze pomogla da se smanji njegova anksioznost te se postupno vratio svom poslu.
McCord i Sherrill izvijestili su o svom eksperimentu sa sveučilišnim profesorom matematike.
Nakon što je profesor bio uveden u hipnotički trans sugerirali su mu da će, kad se probudi, dobiti neke matematičke probleme i da će ih moći rješavati mnogo točnije i brže nego što je to činio ikada prije. Nakon toga profesor je izveden iz transa, opskrbljen matematičkim zadacima s uputom da ih u dvadeset minuta riješi što više može.
I zaista, profesor je u dvadeset minuta riješio zadatke za koje bi mu u uobičajenim okolnostima trebalo dva sata. Dobio je na vremenu preskačući neke korake u matematičkim procesima, računajući u glavi ono što bi obično pisao i pišući, ono što je trebalo pisati, brže nego obično. Bez obzira na povećanu brzinu, njegova točnost nije se smanjila.
Izjavio je kako je uživao u rješavanju zadataka i kako je osjećao da je njegov nesvjesni um u tom procesu sudjelovao više nego obično.